FK VOJVODINA

nakon priče o torcidi vraćam se klubovima.. dakle predstavljam dvostrukog prvaka jugoslavije, fk vojvodinu..

skupina novosadskih srba pred sam početak prvog svjetskog rata odlučila je osnovati nogometni klub kojim bi predstavljali srbe koji su tada dobili pisanu ravnopravnost u habzburškoj monarhiju. u proljeće 1914. godine skupina osnivača, koju su činili milenko šijakov, vladimir miličević, milenko hinić, radenko rakić, kamenko ćirić, gojko tošić, đorđe živanov, branko gospođinački i kosta hadžija okupili su se u krojačkoj radnji kod save šijakova i donjeli odluku o osnivanju kluba..

prvu utakmicu su uskoro organizirali na svom prvom igralištu i upisali visoku pomjedu od 5:0 protiv kluba iz obližnjeg sela fk šajkaša koji su već imali dosta iskustva.. ratna zbivanja su dovela do toga da je ta utakmica bila prva i posljednja za klub sve do kraja rata 1918. godine, kada se klub obnavlja i oko njega se skupljaju lokalni privrednici te seklun sve više stabilizira i razvija.

1918. godine klub dobiva i svoj statut i prvog predsjednika - doktora živka bajazeta , koji je dugo bio predsjednik udruge banaka..

od te 1918. do 1924. godine vojvodina je svoje utakmice igrala kao podstanar na stadionu fk UTK-a, da bi se te godine izborili da im grad da dozvolu da preurede gradski biciklistički velodrom za svoj stadion.

izgradnju stadiona su odradili zajedno sa židovskim klubom "juda makabi", a otvoren je za vidovdan 1924. godine i dano mu je ime "karađorđe", koje je nosio sve do kraja 2. svjetskog rata kada je preimenovan u "gradski stadion", da bi se 2007.vratilo staro ime..a i danas se nalazi  na istom mjestu..

mnogi mladi novosađani su u to vrijeme studirali u pragu pa su tako i često gledali i navijali za tamošnju slaviju, pa su prilikom jednog dolaska u novi sad donjeli prvu garnituru dresova praške slavije - crveno - bijele boje, a te boje su i danas klupske boje..

prve godine nisu donjele nikakve značajnije rezultatske uspjeha čak ni na gradskom području, sve do posljednjih godina 30 desetljeća kada uprava kluba uvodi praksu dovođenja stranih trenera koji su poboljšavali kvalitet svih igrača te polako podizali i rezultatske dosege..

tako se vojvodina u sezoni 1931/32 prvi puta kvalificirala u završnicu jugoslavenskog prvenstva, i odmah ispala od beogradske jugoslavije.. sljedeće sezone koja se igra po ligaškom sustavu , novosađani zauzimaju posljednje, 11 mjesto..ti rezultati, koji su na razini republike bili loši, za područje novog sada su bili odlični, daleko najbolji ikada pa je vojvodina pomalo postala najpopularniji klub u gradu i cijeloj pokrajini..tada je na terenu što se crveno - bjelih veliki vođa bio josef velker, koji je daleko najbolji igrač kluba prije 2. svjetskog rata, ali bilo je tu još odličnih igrala poput placa, majtana, mihajlovića, rogića i drugih..

nakon što je novi sad pao u ruke njemaca rad kluba je zabranjen, uništena je sva arhiva, trofeji i slično, a igrači milani pera simin, milan stoja, živko brzak, dušan šućov, radovan božinsvetozar džanić su ubijeni..klub je izgubio još jednog igrača kao žrtvu rata, ali onog u španjolskoj, gdje je u borbi protiv fašizma stradao reprezentativac boško petrović..

nakon završetka rata i njemačke tiranije klub se obnavlja i umjesto da bude u milosti komunističkih vlasti ponovno se nalazi u problemima. preživjeli igrači i članovi uprave već u jesen 1944. obnavljaju rad kluba, azbog sastava tih ljudi, koji su bili intelektualci i nesavitljivi karakteri, došli su u sukob sa vlastima. tako se dana 26.7.1946. godine u domu kulture u novom sadu donosi odluka o spajanju 3 novosadska kluba - vojvodine, slavije i radničkog u novi klub imenom - sloga novi sad.

i ako ste mislili da sada klub ima političku naklonost - varate se!

u toj sezoni sloga je igrala kvalifikacije za 1. saveznu ligu ali političkom odlukom pod vodstvom generala koste nađa svim silama je pomognuto skopskom vardaru da bude bolji od sloge , tako da bi makedonija imala predstavnika u 1. ligi..
sljedeće sezone ipak jednu dobru generaciju ništa ne uspjeva spriječiti da se probiju među elitu, ali su tamo plesali samo jedno ljeto i ponovno ispadaju u 2. lidu..
ulazak u elitu su donjeli igrači blažić, marijanović, živković, velker, panić, veličković.....

1950,  pojavljuju se znaci boljih vremena za klub, najprije na klupu dolazi branislav brane sekulić, koji je uveo praksu odgajanja vlastitih igrača i davanja prilika mladim igračima, a zatim pod velikim pritiskom javnosti u gradu i okolici parijske vođe popuštaju i vraćaju ime vojvodina..

rezultati kluba su sve bolji kao i igrački kadar, tako je vojvodina dosegnula vrhunac u sezoni 56/57 kada završava na drugom mjestu iza zvezde, dok ostvaruju i veliki europski uspjeh gdje su došli do finala srednjoeuropskog kupa..tada je vojvodina davala zaista puno igrača u reprezentaciju, a neki od njih su boškov, rajkov, hirman, bena, ivoš, krstić, vukelić, svinjarević........i kao najbolji igrač vojvodine u to vrijeme veselinović, koji je zabijao kao na pokretnoj traci, pa je u sezoni 56/57 zabio 28 golova u prvenstvu, a u sljedećoj 19 te oba puta bio najbolji strijelac prvenstva..

1961/62 vojvodina je ponovno druga,sada iza partizana, a stara generacija se polako razilazi a na scenu stupaju neki novi klinci, neosporno talentirani ali mladi i neiskusni iako je uz njih ostalo nekoliko starijih igrača, tako da "stara dama" srpskog nogometa dolazi čak do grčevite borbe za opstanak u sezoni 62/63, nakon čega se ponovno podižu u sredinu tablice..bivša igračka zvjezda, vujadin boškov 1964 godine preuzima mjesto tehničkog direktora kluba i počinje stvarati klub na razini zapadno europskih.. za trenera dovodi branu stankovića, kreće sa obnavljanjem stadiona, pokreće gradnju klupskog sportskog centra... veliku pomoć boškov je imao u predsjedniku kluba arsu kovačevićem koji mu je vjerovao ali i bio sposoban osigurati financije za sve planove...

trener stanković mjenja stil igre koji je klub oduvjek njegovao, nadigravanje i tehnička superiornost su zamjenjeni velikom trkom i odgovornošću u igri i rezultati su počeli stizati tako "voša" kako se od milja tepa klubu, osvaja svoj prvi naslov prvaka!

sjajni golman ilija pantelić je primio samo 28 golova u prvenstvu , silvestar takač je sa 13 golova predvodio na terenu svoje suigrače veljkovića, nikolića, brzića, aleksića, vučinića, radovića, savića, pavića... voša je u toj sezoni izgubila samo 4 utakmice, a zanimljivo je da u bili uspješniji u gostima nego doma.. nakon naslova slaninari su briljirali u kupu šampiona, ali odlazak takača u francuski rennes je jako oslabilo klub te ispadaju u četvt - finalu od celtica golom u sudačkoj nadoknadi nakon očitog prekršaja nad golmanom pantelićem..
prva utakmica sa celticom u novom sadu je prva koja je odigrana pod reflektorima na tom stadionu..

sljedeće sezone kao 4. u prvenstvu izborili su nastup u kupu velesajamskih gradova gdje se opet zaustavljaju u četvrfinalu, a ovaj put bolja je bila talijanska bolonja..ti uspjesi su logično doveli do osipanja momčadi irezultatskog pada..tako slaninari u sezoni 67/68 završavaju na predposljednjem mjestu, ali bog proširenja lige na 18 klubova ipak ostaju prvoligaši..

sljede godine šarenih rezultata od, borbe za ostanak do borbe za naslov u sezoni 74/75 kada je bolji bio hajduk pomalo i zahvaljujući igricama izvan terena, a vna terenu je vojvodina pokazalatko je bolji pobjedivši bile i u novom sadu(2:0) i u splitu (4:1)...na klupi je sjedio nekad strašni napadač voše veselinović, a na terenu su predvodili zemko,ivezić, popović, nikezić, trifunović, vukašinovićn novoselac....

dvije godine poslje ta generacija osvaja srednjoeuropski kup, a sa klupe ju je do finala vodio veselinović, da bi u finalu trener bio čovjek koji je donio prvi naslov prvaka države - brane stanković.

sljede godine prosječnosti za vošu, nikakvih uspjeha nije bilo ni na vidiku, a sve je kulminiralo u sezoni 85/86 kada klub dotiče dno i ispada iz lige sa samo 6 pobjeda u 34 utakmice..taj šok je preporodio klub, usljedio je veliki angažmak svih u klubu pa se odmah vraćaju u elitno natjecanje, pod vodstvom trenera tonka vukušića...

nakon ulaska klub se igrački pojačava a mijenja i trenera ta klupu preuzima ljupko petrović koji u prvoj sezoni osvaja 10 mjesto , a zatim vojvodina osvaja svoj drugi naslov prvaka..

u toj šampionskoj sezoni za slaninare su igrali šestić, maras, vasić, mijić, milovac, gaćeša, tanjga, jokanović, punišić, dakić, vorkapić, mijucić, škorić...

preostale dvije sezone sledila je popuna dominacija zvezde, tako da unatoč solidnoj ekipi vojvodina nije mogla do značajnijeg rezultata...


za sada toliko o vojvodini..
bit će toga još...