PARTIZAN

na redu je predstavljanje partizana..kao što mu i ime govori, partizan je klub nastao kao klub jugoslavenske narodne armije..osnovan je 4.10. 1945. godine kao dio velikog sportskog društva partizan, ali odmah počinje djelovati neovisno,sa svojom upravom i financijama. dakle klub su osnovali generali jugoslavenske vojske, a predvodio ih je svetozar vukmanović tempo, koji je poslje bio i predsjednik kluba..a na osnivačkoj sjednici na kojoj su prisustvovali uz vukmanovića i otmar krečić, vujica galinović, kača popović, mihajlo todorović i ratko čoče vujović koji je izabran za prvog predsjednika kluba. osnivanje kluba je dosta dugo pripremano na razini armije, tako da su mnogi poznati nogometaši unaprijed premješteni u beograd da bi pristupili novo osnovanom klubu..

dva dana nakon osnivanja partizan je odigrao prvu utakmicu i pobjedio reprezentaciju zemuna sa 4:2, a prvi strijelac u povjesti kluba je bio matekalo, koji je zabio dva gola na toj utakmici, dok su po jedan dodali šoroš i rupnik. uz njih u toj utakmici još su nastupili čulik, čoloić , beselin, čajkovski, đurđević, švaljek, atanacković..trener je bio franjo glaser, pristigao iz zagrebačkog građanskog....

nogometaši partizana su tada bili redovni vojnici, svi su živjeli u centralnom domu armije i obavljali redovne vojne zadaće..
već 1946. godine kreće gradnja partizanovog stadiona , i to na mjestu gdje je bio prijašnji stadion višestrukog prvaka prve jugoslavije - BSK-a. ta činjenica određeni dio navijača partizana tjera na razmišljnje da li jeu biti partizan, a ne OFK stvarni nasljednik toga starog i uspješnog kluba. pošto je službeno OFK nasljednik, ostajem kod toga da je stvarno tako..
dakle stadion u humskoj 1 dovršen je već 1949. kada je , 9.10. odigrana utakmica između jugoslavije i francuske..stadion je od polovine 50ih do 1987. godine bio cilj na koji se nosila štafeta mladosti u čast tadašnjem predsjedniku jugoslavije titu. i taj detalj govori o poziciji partizana u tadašnjoj ligi.

nakon prvog prvenstva u kojem su se natjecale reprezentacije država jugoslavije, prvo klupsko prvenstvo osvaja partizan, i to sa velikih 5 bodova više od dinama..zanimljivo je da je tu sezonu partizan igrao u čisto bijelim dresovima, a do 1960. godine, kada su izabrali crno -bele dresove, svake godine su igrali u drugim dresovima, tj različitim bojama..od palave, bijele, crvene..u razno raznim kombinacijama..

partizana je tada predvodio najbolji igrač u njegovoj povjesti , zagrepčanin stjepan bobek, koji je u prvom , reprezentativnom prvenstvu bio najbolji strijelac sa 8 golova, te u sezoni 53/54. sa 21 golom.. bobek je postao ikona zbog svoje sjajne igre u svakoj utakmici, velike borbenosti a neponovljivog umjeća..pa je tako u sezoni u kojoj je partizan prvi put postao prvak u jednoj utakmici, u nišu, zabio čak 9 golova u pobjedi 10:1...

u to vrijeme je uprava partizana povukla sjajan potez za budućnost kluba, doveden je sjajni mađarski trener iliješ špic, koji je došao iz skopja gdje je trenirao tamošnji građanski i bugarsku reprezentaciju. zanimljivo je da dotadašnjem treneru , franji glaseru nitko nije htio reći da više nije trener - igrač , nego samo igrač, pa je ta neugodna situacija trajala nekoliko mjeseci..

špic je bio vizionar pa je tako partizan tada igrao nogomet budućnosti , tehnički iznimno dotjeran i vrlo efikasan..jedini problem u njegovom načinu rada je bilo zapostavljanje obrane, on je jednostavno išao na postizanje gola više...

nakon što su u sljedećem prvenstvu završili na trećem mjestu sa 5 bodova manje od dinama, u trećem, 48/59. partizan je ponovno prvak države sa 3 boda više od gradskog rivala , crvene zvezde..

nakon toga sljedi suša što se tiče naslova prvaka, ali partizan igra brojne prijateljske utakmice po čitavoj europi , temnogim velikim pobjedama zaslužuje respekt u cijeloj europi..a s tim respektom 1955. godine zaslužuje poziv za natjecanje u prvom kupu prvaka europe .. naime uefa je organizirala natjecanje za najbolje klubove po njenom rejtingu, i uefa je tu svrstala partizan..

tako je partizan odigrao prvu utakmicu u povjesti tog natjecanja a ima i prvog strijelca istog . miloš milutinović je zabio dva gola u remiju 3:3 u lisabonu sa sportingom. pošto europske priče čuvam za buduće postove to ću učiniti i sa ovom..

partizan novu titulu osvaja tek sezone 60/61. i to sa samo bodom prednosti u odnosu na zvezdu, a na klupi ,od tada crno- belih, sjedio je stjepan bobek, a na terenu je bila mahom mlada garda, takozvane "partizanove bebe" vukelić , radović, galić, sombolac koji su pametnim praćenjem dovedeni na topčidersko brdo, i oni koji su na njemu odgojeni od malih nogu šoškič, miladinović , jusufi , srđan i zvezdan čebinac, mitić, vasović...

partizan tada osvaja sa tim sastavom još dva naslova u nizu, da bi dominaciju na jednu sezonu prekinula zvezda pobjegavši u sezoni 63/64. za 3 boda..zatim ponovno partizan skuplja najviše bodova, i bilježi velikih 8 bodova prednosti ispred sarajeva..

nakon toga partizan ponovno blista u europi...ali o tom - potom..:)

to je bila i njihova posljednja titula, nakon raspada ove sjajne generacije, koja se razišla po čitavom svijetu, slijede godine razočaranja za partizan...

novi uzlet kluma sa topčiderskog brda kreće karjem 70ih godina, tako najprije ostvaruju najveći europski uspjeh i osvajaju MITROPA kup - srednjoeuropski kup.. novu veliku generaciju crno- belih sa klupe je vodio ante mladinić a nove zvjezde kluba su trifunović, bjeković, santrač, đorđević, varga, đurović, kozić, lazičić, kozić.....

ta ekipa osvaja i naslov 75/76. a bjeković je najbolji strijelac prvenstva, kao što je i godinu prije bio đorđević.. novi naslov stiže 77/78. a onda opet poduža pauza do 82/83 i novog naslova do kojeg je klub vodio trener milo milutinović, a igrali su trifunović, varga,radulović, stojić, zalad, dimitrijević, petrić...i igrač kojeg je potrebno posebno istaknuti - dragan mance koji je te sezone postigao najviše golova za partizan. i zatim u dvije sljedeće sezone najprije 8 pa zatim 12..u prvenstvo 85/86. koje je partizan ponovno osvojio mance je krenio sa 2 pogotka u 5 utakmica i - poginuo. 3.8.1985. godine, u strašnoj prometnoj nesreći u beogradu izgubio je živo, kako su ga poslje nazvali james dean srpskog nogometa..zanimljivost oko ovog nogometaša je način proslavljanja golova, dakle kada god bi zabio svom silinom bi se zaletio i bacio na koljena, iz toga razloga na njegovom grobu stoji bista baš u tome stavu...

ta nesreća kao da je dala dodatnu snagu beograđanima i zahvaljujući boljoj gol- razlici odnose naslov ispred zvezde..

sljedeće sezone partizanu se piše novi naslov ali nakon odluke za zelenim stolom..kao što sam već nekoliko puta rekao o toj sezoni će biti zaseban post tako da neću sada o tome..

to je bio i posljednji partizanov naslov do raspada jugoslavije tako da ova priča ovdje završava..

nadam se da je bilo zanimljivo...
sljedi priča o sarajevu i njihovoj povjesti......

pozdrav..